Počeci
Ideja o nastanku grupe Bolero nastala je već tijekom 1982. godine. Nekoliko godina uvježbavanja materijala i sviranja, ponajprije u podrumu Doma kulture ”Vaso Pelagić” u Sarajevu, prošlo je dok se grupa nije konačno pojavila u javnosti. Iako su mnogi pjevači i svirači prošli kroz grupu, a između ostalih i Mladen Vojičić Tifa, sredinom osamdesetih formirana je konačna postava koja je bila spremna za ulazak u studio. Puninu u interpretaciji pjesama Bolero je postigao dolaskom pjevača Mileta Anđelića koji je svojim karakterističnim glasom punim senzibiliteta uspio prenijeti snagu tih pjesama slušalačkoj publici grupe Bolero.
Osnivač i vođa grupe je Mišo Bartulica, koji je ujedno i autor tekstova, muzike i aranžmana. Inspiraciju za svoje stvaralaštvo pronalazi u obiteljskom okruženju od najranijih dana svog djetinjstva. Njegov otac imao je svoj orkestar s kojim je svirao je starogradske pjesme i ruske romanse na Skadarliji, pa je tako Mišo elemente tih romansi spojio s elementima rock’n’roll kulture u jedinstvenu cjelinu što je bilo nešto novo i posebno, nešto što sarajevska rock scena još nije poznavala u takvom obliku, jedan posebni muzički izražaj koji će grupu učiniti izuzetnom i prepoznatljivom. Prisutna atmosfera ruskih romansi, neagresivnosti i blagih nota uzrok su tome da pjesme sadrže u sebi jak emocionalni naboj, a istovremeno iskazane u svjetlu rock’n’rolla, one su nosile u sebi onu snagu poleta koja jednostavno ima moć pokrenuti ”ono nešto” u ljudima. A kako upravo takva atmosfera asocira na predivnu Ravelovu muziku, čija se egzotičnost posebno ističe u njegovom najpoznatijem djelu ”Bolero”, grupa uzima sebi to ime, kojim se počinje aktivno koristiti negdje 1985. godine i to nakon radijskog predstavljanja u kojemu su gostovali kao demo-band.


Na kraju slavlja
Tijekom 1985. godine konačno se iskristalizirao cijeli materijal za snimanje vlastitog albuma, a i grupa je konačno imala definiranu postavu koju su činili: Mile Anđelić (vokal), Mišo Bartulica (gitare i pomoćni vokal), Mustafa Čizmić (bas), Zoran Grabovac (bubnjevi) i Nedžad Hadžić (klavijature). Iste godine Nedžad Hadžić odlazi u vojsku i na njegovo mjesto privremeno dolazi Dino Olovčić. Rezultati njihovog rada prvi put su osvanuli na njihovom prvijencu ”Na kraju slavlja” 1986.godine. Album s devet pjesama sniman je u sarajevskom studiju BLAP i objavljen u izdanju Diskotona iz Sarajeva. Pjesmom ”Galebovi” Bolero se predstavio javnosti, a ona izazvala je veliki interes kod slušatelja i ubrzo je postala veliki hit osvajajući sve više i više svojih poklonika. O njihovoj popularnosti najbolje govori činjenica da je album ‘Na kraju slavlja’ u relativno kratkom razdoblju jednostavno razgrabljen u prodavaonicama audio nosača i da Diskoton u rekordnom roku Diskoton prodaje preko 150.000 nosača audio zvuka, kojeg je još dva puta morao doštampavati.
Mišo Bartulica se sa svojom grupom uspio profilirati na tadašnjoj sarajevskoj rock sceni svojim karakterističnim muzičkim izrazom kojeg je prepoznala i prihvatila velika masa slušatelja. Pored ”Galebova”, do srca publike stižu i ”Sjećanja”, ”Dajana”, ”Moja generacija”, ”Misli na mene”. Poseban senzibilitet prisutan u pjesmama Grupe Bolero, originalnost i svjež muzički potencijal pojačan emocionalnim doživljajem tih pjesama pjevača Mileta Anđelića koji se jednostavno sjedinio njima i izvodio ih najvećim žarom kojeg je nosio u sebi, dali su pjesmama Bolera vječni pečat i povoda slušateljstvu da ih zavole i zauvijek zapamte po njihovoj posebnosti.
Iako album izlazi u studenom 1986.godine, promotivni koncert održava se u travnju 1987.godine u Domu izviđača u Sarajevu i svibnju 1987. godine u Domu kulture ”Vaso Pelagić”. Naime, neposredno po izlasku prvog albuma ”Na kraju slavlja”, Mišo Bartulica odlazi na odsluženje vojnog roka, što je utjecalo na takav izostanak mogućnosti aktivnog koncertnog promoviranja albuma. Emocionalno stanje proživljeno tih dana u vojsci odrazilo se na pjesme koje je pripremao za drugi album.


O Jesenjinu
Dvije godine nakon prvog albuma, Grupa Bolero objavljuje drugi album, koje snima u Studiju 1 RTV SA, a objavjulje također u izdanju Diskotona. Uspon karijere gradi se na novim pjesmama, ”Jelena”, ”Krčmarska Moskva”, ”O Jesenjinu”, ”Pismo majci” i drugima.
”O Jesenjinu” predstavlja konceptualni projekt koji je u cijelosti inspiriran životom i djelom Sergeja Aleksandroviča Jesenjina. Bolero se i na ovom albumu pojavljuje u prepoznatljivom melankoličnom stilu i iskazivanju emocija do njihovih krajnosti. Kompozitorski potencijal Miše Bartulice još jače dolazi do izražaja, a također i senzibilnost u izvedbi pjevača Mileta Anđelića. Dok je pripremao drugi album, Mišo je zamislio tu cjelinu upotpuniti posebnim govornim dijelom za kojeg je naumio ugostiti Radeta Šerbedžiju. Nakon više pokušaja, grupa je uspjela stupiti u kontakt s Radetom koji je, kad je saznao o čemu se radi, bio oduševljen cijelom pričom i pristao gostovati na albumu.
Rade u Subotici snima s grupom recital, inspiriran stihovima Jesenjinove poezije, koji zajedno s osam novih pjesama čine strukturu novog albuma. Osim recitala i ostale pjesme odišu prekrasnim obiljem poetičnosti. U pjesmi ”Sviri harmoniko” uzima se cijeli Jesenjinov tekst, a stihove iz njegove pjesme ”Pismo majci”, Mišo ubacuje u svoje pjesme ”Zašto umiru proleteri” i ”Pismo majci”. Tu se nalazi i tradicionalna pjesma ”Konjuh planinom” nastala u vrijeme husinske bune na jednu rusku melodiju. Svaka pjesma na albumu ima svoju priču, a svaka od tih priča je vezana na neki način za Jesenjina, stoga album s pravom nosi ime ”O Jesenjinu”. Promocija ovog albuma obilježena je velikim koncertom koji je održan pred katedralom u Sarajevu. Prvi tiraž albuma bio je 100.000 primjeraka, što dovoljno govori o granicama popularnosti na kojima se tih godina našla grupa Bolero.


Bosna u basni
Uskoro dolazi do promjena u grupi, ali i okruženju u kojem više nije bilo prostora za stvaranje. Iako je Mišo već složio koncept za treći album, uslijedile su takva okolnosti koje su  članovi grupe razasule na razne strane svijeta. Čizma je ostao u Sarajevu, Nečko je završio u Americi, Graba u Češkoj, a Mile u Švicarskoj. Stoga Bolero ostaje dugi niz godina u karanteni vremena.
Mišo je godine provodio u Livnu, nastojeći ludilo vremena zamijeniti muzikom. Proživljenu stvarnost svih tih godina izrazio je novim pjesmama koje je skupio na kantautorskom albumu ”Ludnik”, objavljenom 2005. godine. Kako sam kaže, ”Ludnik” je zapravo njegov ”emotivni rezime zadnjih 15 godina i u stvari nije ni trebao biti snimljen… ali… to je već druga priča”.
”Ludnik” je otvorio nove nade u povratak grupe Bolero na scenu i obnovu rada grupe. Pokušaj ponovnog okupljanja dogodio se 2006. godine. Grupa se ponovno sastaje, pokreće web stranicu, najavljuje povratak na scenu i u studiju ”Tetrapack” u Splitu snima novu pjesmu ”Bosna u basni”. Međutim, prilike tih godina nisu bile povoljne da se s novom pjesmom napravi novi proboj i povratak grupe na scenu. Pokušaj povratka nije se realizirao, a ”Bosna u basni” je ostavljena za neka bolja vremena.


Dispertango
Iako raspršeni na sve strane svijeta, Bolerovci nisu odustajali od najavljenog povratka na muzičku scenu. Tijekom 2010. ulažu se svi napori da se grupa ponovno reaktivira i nastavi sa započetim radom. Odabire se novi logo i uz ime ‘Grupa.Bolero’ stavlja dodatak ‘reunion’, kako bi se zadržala ona ista bolerovska crta, ali ovaj put u jednom sasvim drugom vremenom i s jednom sasvim novom snagom. Mišo Bartulica započinje rad na novoj pjesmi, ”Dispertango” i ulaže sav napor da oko te pjesme ponovno okupi grupu i započne s ozbiljnim radom kojim se Bolero trebao vratiti na muzičku scenu.
U studiju DENYKEN u Zagrebu, Mišo tijekom jeseni 2010. aktivno radi na ‘Dispertango’, a čemu se pridružuje Mile početkom 2011. godine. Kao suradnik na novoj pjesmi pojavljuje se Rade Šerbedžija, s kojim je grupa ponovno sudjeluje u jednom zajedničkom projektu. Rad na novoj pjesmi dovršen je početkom veljače 2011. godine i ona je trebala označiti novi početak grupe Bolero te najaviti pripreme za treći album. Iako se ulažu mnogi napori, pregovara s raznim ljudima iz svijeta muzike, uslijedio je još jedan neuspjeh u pokušaju ostvarenja konačno povratka Bolera na scenu. To se ne događa ni ni 2011.godine, ni naredne godine bez obzira na sve uložene napore. Dispertango doživljava sličnu sudbinu kao i Bosna u basni.


Graba
Na samom kraju 2012. godine, 31.12.2012., raspršena Grupa Bolero  suočava se sa žalosnom viješću. Uslijed teške bolesti preminuo je bubnjar Zoran Grabovac Graba. Svoje palice položio je zauvijek i svoj je tihi dom pronašao u Pragu, gdje je godinama živio i radio. Graba, nažalost, nije uspio dočekati ponovno okupljanje i povratnički koncert Grupe Bolero čemu se jako radovao.


Povratnički koncert
Međutim, iako prilike nisu bile naklonjenje Grupi Bolero, ona se nije predavala niti je odustajala od jasnih namjera. Višegodišnji pokušaji okupljanja grupe, sav trud i zalaganja konačno su urodili plodom 2013. godine. Grupa.Bolero-reunion uspjela se okupiti, iako u izmijenjenom sastavu, koje su činili: Mustafa Čizmić – vokal, Vedran Kalinić – bas gitara, Dino Olovčić – klavijature, Damir Sinanović Bumbar – bubanj i Mišo Bartulica – gitara. Kako je ‘Dispertango’ bila pjesma koja je vodila okupljanju benda, a još nije bila prezentirana javnosti kao nova pjesma, kako ranije nije dobila soju priliku, snima se nova verzija pjesme kojom se kao novi vokal grupe pojavljuje Mustafa Čizmić Čizma. Grupa u novom sastavu uvježbava pjesme koje će konačno izvesti na povratničkom koncertu, održanom u sarajevskom klubu Cinemas-Sloga dana 28. lipnja 2013. godine. Taj koncert dao je novi polet Grupi Bolero, potaknuo je nove nade da Bolero nije zaboravljen i da postoji publika za koju vrijedi stvarati. Tijekom povratničkom koncerta Grupa se prisjetila Grabe, koji ni tom prilikom nije ostao zaboravljen. Nakon povratničkog koncerta u Sarajevu zaredali su se drugi nastupi i koncerti u drugim gradovima Bosne i Hercegovine, a krajem 2013. godine Grupa je konačno uspjela, u suradnji s Radetom Šerbedžijom, snimiti i spot za pjesmu Dispertango. Spot za pjesmu “Dispertango” sniman je u Rijeci na brodu “Galeb”, tijekom 11. mjeseca 2013. godine. TV premijeru je imao na CMC kanalu, 10.12.2013. godine. Međutim, nakon objave spota umjesto oluje zavladalo je zatišje. Vrijeme za novi album tad još nije sazrelo.


Tony
Nekoliko godina Grupa Bolero-reunion laganim koracima čini male pomake. Tek krajem 2016. godine dolazi do novih promjena. Vraća se stari naziv, Grupa Bolero, ali zadržava kratica G.B.R., a vokal preuzima Antonio Popović Tony. Zatišje je zamijenilo novi glas, glas nade za jedan novi Bolero koji će konačno ostvariti ono što nije uspio u svim ranijim pokušajima. Odustajanja nikad nije bilo, ali okolnosti su uvijek vodile do odgađanja. Odgađanja onog neminonog – da se konačno objavi treći album, nakon toliko godina priprema i pokušaja. Tako početkom 2017. godine započinju pripreme za novi album s Tonyjem kao novim vokalom Grupe Bolero.


 

 

P.S. Sjećanje na Grabu